Mjesec
I evo, prošao je ovaj mjesec... Pišem, samo da ti kažem kako se ja sad osjećam, kako mi je, srećo moja bez tebe..
Bojim svoj život crnom bojom, jer u meni nema ništa. Ne znaš kako mi je. Ti se smiješ, dok ja plačem. Raduješ se, dok ja tonem.. A ništo ovo ne znaš, jer ne želim da znaš da mi je loše bez tebe. Voljela bi te sebi vratiti, vratiti te mom srcu, jer ti je tamo i mjesto..Moja duša.. Pamtim one tvoje poglede koje si mi uputio onog posljednjeg dana. Uspio si da me ponovo navučeš... Da ponovo gledam tvoje oči i samoj sebi govorim kako nema ništa ljepše na ovom svijetu... I nema... I dalje stojim iza toga.
Sjećam se kako smo se (po drugi put :)) prvi put poljubili.. Morala sam, kao na ovoj slici, stati na prste i sve mi je bilo tako slatko i savršeno..ma jednostavno..bili smo to mi.
Dani prolaze, kao da ničeg nije bilo. Nastavili smo živjeti našim životima, jer ne preostaje nam ništa drugo. Samo je jedna razlika;
Ja i dalje živim u nadi da ćemo se jednom sresti, da ću te ponovo smjeti pogledati i nasmijati se bez ikakve tuge u očima.. Volim te. Čudno te volim, jer znam da mi tu ljubav ne možeš uzvratiti, tj. nećeš, ali moja ljubav prema tebi mi očito predstavlja neko zadovoljstvo, jer shvatam da uživam u svakoj sekundi..
Volim te!!!
